Otok Brač - Negdje između mora i zvijezda

Čarobnih pet minuta

Dobra jama Organizirali smo prvu veću akciju, čiji je cilj bio fotografiranje manje poznate Dobre jame na Vidovoj gori. Da bi se spustili fotoaparatom u jamu i napravili snimke za potrebe monografije, anažirani su spelološki odsjek PD Profunda iz Selaca, DVD Supetar (koji je stavio na raspolaganje terenska vozila, ljude i opremu), članovi PD Mosor iz Splita i nekoliko volontera, a akcijom je koordinirao i upravljao speleolog Slaven Nižetić.

Za spuštanje u Dobru jamu potrebno je savladati sedamdesetak metara vertikala i kosina, nakon čega se otvara velika dvorana bogata spiljskim ukrasima, duga približno 120, široka 60, a visoka 50 m (radi usporedbe u nju se može smjestiti čitava selačka crkva). Prvog dana osigurana su tri smjera, kojima su u jamu spušteni ljudi i oprema, te napravljene probne snimke, dok je drugog dana dvorana osvijetljena snažnim reflektorima, dovršeno fotografiranje i do večernjih sati izvlačila se oprema. Prilikom istraživanja jame otkrili smo nešto što nas je ostavilo bez daha, čaroliju koja traje točno pet minuta, a koju je moguće doživjeti samo u ovo doba godine. Četiri zrake sunca u vremenu od 12.55 do 13.00 sati, prodiru do samog dna jame i stvaraju nebesku vezu između vanjskog svijeta i svijeta podzemlja. Napravili smo ovo za prijateljstvo, za spelologiju i za Brač.

Na slici je dio ekipe, u snopu čarobnih pet minuta, na samom dnu Dobre jame.

Bunja - kraljica otoka Brača

Bunja iznad Dračevice Bunja je naziv za kamenu poljsku kućicu, koju možemo svrstati među najkarakterističnije simbole otoka Brača, iako bunje nalazimo i u okolici Šibenika, na Hvaru i u Istri pod nazivom kažuni. Jedan od živih spomenika trudu i znoju bračkog težaka, koji je svojim načinom gradnje ostao nepromijenjen još iz prapovijesti. Bunje se grade od neobrađenog kamena sakupljenog na okolnom terenu, koji se slaže tehnikom suhozida (bez ikakvog vezivnog sredstva), a krov se obično izrađuje od kamenih ploča, koje naliježu jedna na drugu s 2/3 svoje površine. Iznad otvorenog ulaza je veliki kameni prag, a u sredini krova ostavlja se otvor za dim i time se dobija jedinstvena i trajna građevina, uklopljena u okoliš, a ujedno i siguran zaklon od nevremena.

U našim smo istraživanjima otoka Brača pronašli na stotine bunja, a ne možemo kazati da smo vidjeli dvije iste. Svaka je bunja drugačijeg oblika, dimenzije ili orijentacije. Neke su samostalne, neke ugrađene u gomile, neke imaju predvorje, neke godinu izrade ili ime vlasnika i zbog toga su toliko jedinstvene i posebne - svaka je bunja kraljica otoka Brača.

Na slici je bunja iznad Dračevice, napravljena tehnikom suhozida.

Brački bucali

Bucal u Supetru Voda, na otoku vrijednija od zlata. Lokve, pjoveri, vode, fontane i gustirne, ali prije svega kameni spomenici jednog vremena - bucali. Različitih oblika i veličina, jednostavno ili bogato ukrašeni, s uklesanim imenom porodice, godinom izrade, porodičnim grbom, likom vlasnika, crkvenim motivima ili bez ikakvog ukrasa. Svi oni imaju nešto zajedničko. Duboke tragove konopa i kadena urezanih u kamen, neizbrisivo sjećanje na svaki sić vode izvučen ljudskom rukom.

Zbog toga smo bucalima iskazali posebnu počast i snimili apsolutno svaki, do kojeg smo uspjeli doći. Poklonili smo se onom velikom na pjaci, kojeg je koristilo čitavo mjesto, onom u dvoru iznad gustirne i onom u kuhinji na katu, pa svakom pojedinačno zahvalili što je bio čuvar neprocjenjivog blaga i brinuo o ljudima koji su živjeli na otoku prije nas.

Na slici je bogato ukrašen bucal iz 1734. godine, u dvorištu kuće na supetarskoj Rivi.

Prvi - DVD Supetar

Peka Neka ostane zabilježeno i to, da je DVD Supetar bio prva institucija na otoku Braču, koja nam je pružila konkretnu pomoć. Gosp. Nikica Maričić, predsjednik DVD-a Supetar i bivši supetarski gradonačelnik, prepoznao je naša nastojanja vezana uz očuvanje otočke baštine, te nam je za konkretne akcije stavio na raspolaganje ljude, terenska vozila i svu potrebnu opremu.

Kasnije se pokazalo da bi bez pomoći DVD-a Supetar, bilo jako teško ili gotovo nemoguće ostvariti obilazak nekih od planiranih napristupačnih lokaliteta. Pošto su se supetarski vatrogasci na terenu pokazali kao izuzetno vješti, sposobni i snalažljivi i ubuduće računamo na njihovu pomoć. Nama je ostao lijep osjećaj da se vatrogascima možemo obratiti kad god nam to zatreba, a to je vjerujemo da je to i jedna od osnovnih vrijednosti ovog udruženja. Zato, veliko hvala DVD-u Supetar.

Na slici je "dobra vatra", uz dobru peku (pastirski stan Gažul).

Pozdravi

Barba Tonci Gospodnetic i njegov tovarčić Svakodnevno gledamo kako gosti na otoku čudno reagiraju kada prođu pored domaćeg čovjeka, koji je za njih potpuni stranac, a ovaj ih pristojno pozdravi, kako je to kod nas red i običaj. Neki taj pozdrav totalno ignoriraju, neki ostanu zbunjeni, zatečeni, začuđeni ili zaprepašteni. Izgledaju kao da ste ih polili hladnom vodom, ne znaju kako bi reagirali i nikako da se sjete da bi trebali jednostavno … odzdraviti.

A pozdravi su na Braču prekrasni. Barba Joško iz Nerežišća uvijek se javi sa “Zdravi i veseli bili”, poštar Stipe iz Miraca nikad neće proći pored Vas a da ne kaže “Veselo”, Nikica iz Gornjeg Humca svaki telefonski razgovor završava s “U zdravju mi stojte dobro”, a Puko nas uvijek isprati iz Bola s “Buog von do zdrovje” …

Prilikom posljednjeg posjeta Povljima zatekli smo crnu zastavu na gotovo svakoj kući u mjestu i saznali da je sprovod teti Katici Tadin. Tužan trenutak, a istovremeno i prekrasan običaj, kojim se cijelo mjesto oprašta od svoje tete Katice i na taj joj način šalje … posljednji pozdrav. Nekako nam bilo toplo oko srca što ne živimo u neboderu, u kojem ne znamo tko su nam prvi susjedi.

Sa slike Vas pozdravljaju barba Tonci Gospodnetić iz Dola i magarica Plava.

1 2 3 4 5 Stranica 6 7 8 9 10